Dobro došli! Guest!
Nedjelja, 24 Ruj 2017, 10:31 AM
Početna stranica | Registracija | Prijava | RSS

Menu portala

Brojčani podatci


Ukupno na mreži: 1
Gostiju: 1
Koristnika: 0

Prijava

Tražilica

Kalendar

«  Rujan 2017  »
NedPonUtSrČetPetSub
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Nekrolog povodom smrti Ante Kovačića

Objavljeno u listu Banovac, Petrinja, 14. prosinca 1889.

Donosimo u izvornom obliku.


 

Hrvatsku liepu knjigu evo iznenada stiže ponovno težki udarac. Ovo zadnjih desetak godina pokosila je smrt nekoliko mladih muževa, koji bi svojimi liepimi sposobnostimi bili podigli i prodičili našu literaturu, koja se je iza duga sna bujno razvijati počela. – Ove samo godine nesta prvaka naše književnosti: Kukuljevića1, Jurkovića2 i Vebera-Tkalčića3, kad evo ode i uzdanica naroda hrvatskog, po našem mienju najdarovitiji pjesnik i pisac njegov – prerano evo umrli Ante Kovačić.

U sriedu dne 11. o. mj. preminuo je u zavodu za umobolne u Stenjevcu, uvaženi hrvatski književnik i pjesnik dr. Ante Kovačić. Bijahu mu tek 34 godine. Svršivši gimnazijske i pravoslovne nauke sjajnim uspjehom u Zagrebu, više je godina bio perovodjom kod odvjetnika dra. Banjavčića4 u Karlovcu, a odanle došao je u Zagreb u odvjetničku pisarnu pokojnoga dra. Šrama5, u kojoj je pisarni sve do Šramove smrti bio dušom i glavnom silom. Premda svim srcem odan pravničkom zvanju, ipak nije ni na časak odnemario liepu knjigu, kojom se je bavio od rane si mladosti. Još kao gimnazijalac petoga razreda spjevao je g. 1873. prvu pjesmu, – namienjenu javnosti, i to tužaljku nad grobom preminuloga sudruga. Ovu je pjesmu spjevao na poticaj ostalih drugoga u vremenu od jedne ure, kako bi se još istoga dana mogla štampati i prigodom pogreba dieliti.

Istoga dana imaše u 5 razredu predavanje g. dr. Franjo Marković, koji bijaše tada profesorom na zagrebačkoj gimnaziji, te ga Kovačić skromno umoli, da pročita njegovu pjesmu. Sud g. dra. Markovića bijaše sasma povoljan, te je ova prva pjesma malim preinakama, još istog dana štampana bila i učinila veliki utisak na čitatelje. Pokojnik umio je svojim pjesničkim plodom u obće dati srdačna, dapače strastvena izraza. Od ono doba mnogo je pisao i pjevao, izprva dakako za se i za svoje drugove, nu još kao gimnazijalcu bijahu mu neke liepe pjesme uvrštene u „Vienac“.

Kad si je Kovačić jednom prokrčio put u „Vienac“, bio je veoma radin za ovaj list. Ponajveće mu starije djelo jest roman „Baruničina ljubav“, a najnoviji mu roman „U registraturi“ ugledao je takodjer svjetlo u prošlogodišnjem „Viencu“. Pisao je i za dnevne listove, ponajviše za nekadašnju „Slobodu“ feuilletonističke sastavke i crtice.

Posljednji mu, žalibože nedovršen bijaše rad oko neke drame za „Maticu Hrvatsku“, i usried ovoga rada uprav prije 14 dana – poremetio mu se um. – U ovoj drami crta i značaj ludjaka, da je odared poprimio maniere svoga ludjaka, lamatao i lupao poput njega, govoreć izprva, da glumi bolje od Mandrovića6 i Fijana7 – nu napokon podlegav posve dojmovima svoje pružive mašte i napetih živaca. Zaista tragična sudbina! Spopade ga u tolikoj mjeri delirium, da je samo osam dana mogao trpjeti, i smrt ga izbavi.

Pokojni Kovačić došao je istom pred godinu dana za odvjetnika u Glinu, gdje je u prvi čas dobio pune ruke posla i stekao ljubav i štovanje svega glinskog gradjanstva. Kad je bio pri pogrebu pok. predsjednika Markovca, govoraše prijateljima, da je molio stallum u Gjurdjevcu, jer mu se u Krajini neda služiti. Tužio se, da ima prepuno posla, sam sve mora raditi, a ima i za „Maticu Hrvatsku“ dovršiti veći rad do nove godine.

Dana 1. o. mj8. igrao je pok. Kovačić sa nekojimi Glinjani u gostioni, gdje je imao i stan u 1. katu, svoju nedjeljnu igru „domino“, koju je i u Karlovcu sa svojimi purgari najvolio igrati.

Ostao je taj dan u družtvu do 11 sati na večer. Na njemu se nisu opazili nikakovi znakovi uzrujanosti. Došav u sobu za kratko vrieme je počeo biesniti, dapače je udario svoje najmilije diete, a i hotjeo sve na cestu pobacati. Užasan je to bio prizor po ubogu suprugu, sa petero nejake dječice. Za tren oka došli su susjedi u pomoć i jedva siromašnog bolestnika ukrotili – on je na žalost poludio. –

Pokojnik je živio veoma skromno. Oženio se je još kao djak na sveučilištu u Zagrebu iz našeg grada sa Milkom Haidinovom, pravoslavne vjere. Mnogo je trpio uzdržavajuć sebe i petero djece; a sada, kad bi ga manje tištile brige roditeljske, kad mu se je stvorio laganiji život – morade podleći. Tužna njegova supruga i inače veoma slaba i osjetljiva danas od boli satrvena jeste i oplakuje miloga supruga – a puke petero siročadi jecaju za svojim čestitim i plemenitim otcem.

Mrtvo tielo pokojnikovo sahranjeno je u četvrtak9 na zagrebačkom centralnom groblju. Slava mu!


1 Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889) (op. urednika)

2 Janko Jurković (1827-1889) (op. urednika)

3 Adolfo Veber Tkalčević (1825-1889) (op. urednika)

4 Ivan Banjavčić (1843-1913) (op. urednika)

5 Lavoslav Šram (1828-1888) (op. urednika)

6 Adam Mandrović (1839-1912) (op. urednika)

7 Andrija Fijan (1851-1911) (op. urednika)

8 1. prosinca 1889., nedjelja. (op. urednika)

9 12. prosinca 1889. (op.urednika)

 

© 2016 Harvatiya