« Veljača 2019 » | ||||||
Ned | Pon | Ut | Sr | Čet | Pet | Sub |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Ivan Trnski (1819-1910)
izvorno objavljeno u časpisu “Vienac”, Zagreb, siečanj 1869.
Pjesma uz Vienac
Ajte, cvieće da beremo,
Dok nam krasni cviet se mili:
Ajte, vienac da vijemo,
Dok se niesmo zemlji svili!
Al po izbor dajte cvieća.
Vriedna oči zamamiti,
Da nam bude dika veća
Vienac sestram ponuditi!
Dajte smilja ponajviše
I bosilja mirisnoga,
Da iz vienca duša diše
Običaja narodnoga.
Dajte ruže napupile,
Jer na ruže nalikuju
Našeg roda ćerke mile,
Ruže ljubav naslućuju.
I ljubice dajte sinje,
Skromne, čedne poniznice,
Slike ćudi golubinje
A i nade tješilice!
I tratora i đurđice
Vratiželje, dragomilja,
Miloduha, nizalice,
Perunike i kovilja.
I božura i nevena,
I naliepa i netika
Krasna cvata i imena,
Nek je slika i prilika!
I čajevke duhovite
Dajte braćo pjesmoplodna,
Da plemkinje plemenite
Što u viencu nađu srodna.
A uz cvietak dragocjeni
Jagodicu vrzte zrelu,
Veselo se da crljeni
I slast nuđa omiljelu!
I po koju vlat pšenice
Uvijte mi pored cvieta,
Da u viencu golubice
Nađu zrnce mudra s'vjeta.
A trobojnom i trostrukom
Vrpcom vienac zapletimo,
Te ga liepom preporukom
U rod mili naputimo.
Vij se vienče ugodice
Oko mladog naraštaja,
Oko srca ljepotice,
Da ju cvieće s rodom spaja!
Vij se vienče oko živih
I pokojnih ljubimaca,
Da nam ponos pobudljivi
Spojiš s dikom praotaca!
Kô što tvomu kolobaru
Kraja nitko nesmislio:
Tako našem složnu maru
Viek se nikad nedovio!
© 2016 Harvatiya