Dobro došli! Guest!
Četvrtak, 20 Srp 2017, 8:35 PM
Početna stranica | Registracija | Prijava | RSS

Menu portala

Brojčani podatci


Ukupno na mreži: 1
Gostiju: 1
Koristnika: 0

Prijava

Tražilica

Kalendar

«  Srpanj 2017  »
NedPonUtSrČetPetSub
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Janko Jurković (1827-1889)

Pedagog, državni službenik, vladin savjetnik, državni školski nadzornik, novinar, pisac, književni teoretičar, kazalištni djelatnik.

 

Kronologija života i djela:

1827.    Rođen u Požegi 21. studenog, od otca Ivana i majke Magdalene rođ. Körmend. Osnovnu školu i gimnaziju (u to vrieme osnovna=pučka škola je trajala 3 godine, a gimnazija 6 godina) svršava u Požegi.

1842.    Prelazi u Zagreb na akademiju gdje studira mudroslovlje (filozofiju).

1844.    Stupa u zagrebačko bogoslovno sjemenište gdje studira za svećenika. U sjemeništu biva bilježnikom, a potom predsjednikom književnoga družtva Zbor duhovne mladeži. Započinje njegovo književno djelovanje.

1848.    Svršava bogoslovne znanosti (teologiju). Bijući premlad, mora čekati na zaređenje još cielu godinu.

Djela: prerada pripoviedke Christopha von Schmida Janješce.

1849.    Radi kao glavni suradnik - formalni urednik časopisa Katolički list zagrebački. Predomisli se glede svećeničkoga zvanja te, dopuštenjem biskupa Juraja Haulika, izlazi iz sjemeništa, kako bi se posvetio književnomu radu. U isto vrieme privatno studira pravne znanosti.

Djela: Milosrdna sestra; Bogoštovlje kršćansko; prievodi u Katoličkomu listu zagrebačkom.

1850.    Radi kao glavni suradnik u Gajevim Narodnim novinama. Na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu (pravni fakultet) polaže završni izpit.

1851.    Ban Josip Jelačić namjesti ga za perovođu (upravni činovnik) kod novoosnovane podžupanije u Vukovaru.

1852.    Budući da mu se činovnički posao nije sviđao, a želja ga je vukla za književnim i znanstvenim radom, primi ponuđenu mu službu namjestnoga (danas "honorarnoga") profesora na zagrebačkoj gimnaziji za latinski i hrvatski jezik i za zemljopis u nižoj gimnaziji.

1853.    Radi kao glavni suradnik - urednik u Gajevoj Danici. U listopadu polazi na bečko sveučilište gdje će dvie godine studirati za učiteljski izpit iz klasične filologije.

Djela: pripoviedka Nesudjeno - neoteto; pjesme, putopis, prievodi i poučni članci u Gajevoj Danici.

1854.    Djela: pripoviedka Da s' ostala što si; dopisi i poučni članci u časopisima Neven i Zagrebački katolički list.

1855.    Postaje namjestnim profesorom na gimnaziji u Osieku.

Djela: pripoviedka Ulomci iz lomna i kršovita života starovjerskoga pučkoga učitelja (poslije nazvana Pavao Čuturić); dopisi i poučni članci u časopisima Neven i Zagrebački katolički list.

1856.    Postaje redovitim profesorom na gimnaziji u Osieku, gdje radi do 1860. uz osobita priznanja kraljevskoga namjestničkoga vieća. U tom razdoblju se ženi.

Djela: pripoviedka Ima i tomu lieka; prievodi, dopisi i poučni članci u časopisima Neven i Zagrebački katolički list.

1857.    Djela: predgovor, životopis i obrada IV. izdanja knjige Satir Matije Ante Relkovića.

1858.    Djela: pripoviedke Tri lipe; Prelja; predgovor, životopis i obrada knjige Sveti Ivan i Kralj Koloman Petra Kanavelića.

1859.    Djela: humorističke crtice, kritika i drugo, u Narodnim novinama.

1860.    Premještaju ga na gimnaziju u Zagreb, gdje predaje latinski, grčki i hrvatski jezik. Ban Josip Šokčević ga imenuje članom odbora kojemu bijaše zadaća izraditi mnienje o načinu kako bi se školska naobrazba navrnula na narodni smjer.

Djela: Žiće sv. Alojzije Gonzage, napisano za duševan razgovor mladeži; pripoviedka Tuskulaniade; humorističke crtice, kritika i drugo, u Narodnim novinama.

1861.    Postaje članom školskoga odbora, da bude izvjestiteljem carskom kraljevskom namjestničkom vieću o važnim pitanjima uređenja srednjih i osnovnih škola i školskih knjiga. Ujedno je glavni suradnik i urednik časopisa Naše gore list.

Djela: pripoviedka Petakinja vina; narodna pripoviedka Silom hajduk; humoreske, crtice, prievodi, poučni članci i putopisi u Naše gore listu i Pozorovu listku.

1862.    S obzirom na izvrstni Jurkovićev rad u školskoj struci, imenova ga kancelar Ivan Mažuranić perovođom hrvatske dvorske kancelarije u Beču.

Djela: lzabrana djela. I.; Mikroskopične crtice putopisne, od Zagreba do Novoga Sada; humoreske i poučni članci u Naše gore listu i Pozorovu listku.

1863.    Djela: Hrvatsko-latinska vježbenica za dolnje gimnazije. Po Spiessu.; Hrvatsko-latinska vježbenica za gornje gimnazije. Po Süpfleu.; Jeka od Medvedgrada; pripoviedka Darinka i Milenko; prievodi s francuzkoga za kazalište i u časopisu Pozor.

1865.    Poslije uzornoga djelovanja oko uređivanja nastave vrati se u Zagreb kao drugi školski nadzornik, te mu je povjeren nadzor nad srednjim školama u Hrvatskoj i Slavoniji. Osim službenih poslova skrbi kao član kazalištnoga odbora i pisac izvornih drama za razvoj hrvatskoga kazališta: Zatočenici; Imenjaci; Čarobna bilježnica; Pradjedova slika; Posljednja noć.

1867.   Po otvorenju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, postaje i Jurković njezinim redovitim članom.

1869.   Kod preustrojstva zemaljske vlade bude pridieljen odjelu za bogoštovlje i nastavu.

Djela: humoreske Sudbina-jarac; Memoari stare grešlje; prievodi s englezkoga u časopisu Vienac.

1870.   Djela: šaljiva crtica Ratni memento starca Ivana.

1871.   Postaje tajnikom odjela za bogoštovlje i nastavu uz pridržanje naslova i plaću školskog savjetnika. Opet radi kao član i dopredsjednik kazalištnoga odbora.

Djela: komedija Što žena može; komedija Kumovske neprilike.

1872.   Djela: kratka priča Razoreni ideal; pripoviedka Timotija Patkov.

1873.   Nastupom vlade bana Ivana Mažuranića, djeluje u povjerenstvima za stvaranje zakonskih školskih temelja.

1874.   Ban Mažuranić mu povjeri izradbu "Zakonske osnove ob ustroju pučkih učiona i preparandija za pučko učiteljstvo" (učiteljskih škola), a zakon biva uspješno usvojen u Saboru. Postaje savjetnikom odjela za bogoštovlje i nastavu te zemaljskim nadzornikom srednjih i osnovnih škola u Hrvatskoj i Slavoniji i onih u bivšoj Vojnoj krajini. Ponovno skrbi za kazalište uz predsjednika odbora Žigu Farkaša i dramaturga Josipa Eugena Tomića. Odbornik je u Matici Hrvatskoj.

1876.   Djela: znanstveni članci i razprave u knjigama Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1876.-1888.

1878.   Djela: Dramatična djela I.

1879.   Djela: Dramatična djela II.

1880.   Djela: Sabrane pripoviesti I; pripoviedka Seoski mecenati.

1881.   Djela: Sabrane pripoviesti II.

1882.   Postaje dopredsjednik Matice Hrvatske.

1886.   Za veoma zaslužno djelovanje odlikova ga car Franjo Josip I. redom željezne krune.

Djela: Smiljana, pučka tragedija.

1887.   Riešen je banskim dekretom poslova nadzornika za srednje i pučke škole (umirovljen) s posebnim priznanjem.

1889.   Narušena zdravlja, bolest ga obhrva te umire dana 20. ožujka (u 61. godini). Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

 

Literatura:

Dr. Franjo Marković: Janko Jurković. Spomen-knjiga "Matice Hrvatske" 1842.-1892. Zagreb 1892.

Antun Cuvaj: "Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, svezak III.", Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, Odjel za bogoštovlje i nastavu, Zagreb 1910.

Julije Kempf: "Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnoga i kraljevskoga grada Požege i Požeške županije", Hrvatske knjižare i tiskare, Požega 1910.

"Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925", Odbor za izdanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925", Zagreb 1925.

Mate Ujević: "Hrvatska književnost", Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima, Zagreb 1932.

"Hrvatski biografski leksikon", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.